"Kad neće breg Muhamedu, Muhamed će bregu." Ili tako nešto.

Published on 10/25,2013

Pa, pošto sam juče doslovno prespavala i preležala ceo dan u krevet, samosažaljevajući se, i osećajući se kao apsolutni parazit... noćas sam sanjala nešto što inače i budna sanjam... i probudila se vrlo lepo raspoložena :)... napolje je bilo, cenim negde preko 25 stepeni... sve onako šareno, a toplo... fenomenalan dan. :)
S obzirom da sam shvatila da imam višak energije, nažalost negativne, rešila sam da je nekako preusmerim u koristan rad. Prvo sam oribalal celu kuću. Sve što je moglo i što nije moglo. Do te mere da sad sve miriše na neki đurđevak ili na koji god da je klinac u onoj prskalici... Valjda sam i misli sredila malo. Ne znam. Znam da se podovi sijaju, da su svi sudovi oprani i složeni, da je sav veš opran i da se suši... i da mi stan miriše. Čak sam namestila i krevet bratu koji noćas stiže sa nekog seminara. Ajde, da buedm dobra sestra malo, hm? :)
Na fakultet sam izjurila, trčala za autobusom, kroz ljude bukvalno, uletela i stigla u minut :D.
A dan, fenomenalan. Profesor, legenda živa. (:
I tako ceo dan, nešto crtamo, lpričamo, pijemo kafu. Da bi nas oko pola pet, pustio da idemo, a mi svi do jednog ostali unutra da radimo... dok posle jedno petog puta ponavljanja čovek nije stao počeo da se smeje i rekao :D AMAN deco MOŽETE DA IDETE.
I otišlli smo. Bezveze.
I dan mi je prošao tako što sam do kraja crtkala nešto, vežbala, učila... i završavala generalku po stanu.
I osećam se prilično bolje nego nakon onog silnog lenčarenja u krevetu.
Još da imam tebe, da se sklupčam tu na krevetu i da te poljubim za laku noć... dušu bih dala.
Ponekad mi je toliko krivo što nećeš studirati ovde u Beogradu. Nego opet, tamo negde... al' s druge strane, želim da se svaki dan na tom fakultetu osećaš ovako kako se osećam ja na svom. (:
Zaslužuješ to.
A ja ću biti tu. Nadam se.
Nisi svestan koliko mi nedostaješ, zvrku jedan blesavi. 


Comments

Leave a Reply

Dodaj komentar





Zapamti me